Put koji nisam planirao

Kad pogledam unatrag na ključne trenutke koji su oblikovali moj profesionalni put, iznenađujuće malo njih bilo je rezultat izvornog, pažljivo sastavljenog plana. Češće su to bili trenuci kad je taj plan propao - prilika koja se nije ostvarila, projekt koji nije uspio - koji su me neplanirano usmjerili prema putu koji se retrospektivno pokazao vrjednijim od izvorne namjere.

Ova spoznaja ne umanjuje vrijednost planiranja - i dalje vjerujem da je promišljeno planiranje bolje od pukog čekanja da se stvari same posloše. Radi se o drugačijem odnosu prema propalim planovima - ne kao čistom neuspjehu koji treba žaliti, nego kao potencijalnoj prilici za otkrivanje puta koji izvorni plan, u svojoj uskosti, možda nikad ne bi otkrio.

Ova perspektiva zahtijeva određenu vrstu otvorenosti koja se ne razvija automatski - sposobnost stvarno pogledati što je propali plan otvorio, umjesto ostati fiksiran isključivo na ono što je izgubljeno. Ljudi koji uspiju razviti tu otvorenost, primijetio sam kroz godine promatranja različitih karijera, često na kraju grade puteve bogatije i zanimljivije od bilo kojeg pojedinačnog izvornog plana koji su izgubili.